TNT komentar: Živjeti na Milin način

Direktna, argumentirana, odlučna al’ uvijek s dozom one fine ljudskosti i pristojnosti, objasnila je kako naše teme - osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama, nasilje u školama, femicid, mentalne teškoće, politički kriminal i nepotizam - možda malo teško sjedaju ljudima svake nedjelje ujutro.

"Pa što ćemo? To je svijet u kojem živimo, nama su važni ljudi u problemima, nećemo se baviti valjda showbizom ili - Bože očuvaj - uspjesima Vlade?", rekla sam odmah nabrijano.

"Teme ostaju iste, al promijenit ćemo pristup", rekla je mirno i na mail mi poslala više linkova o "solution journalismu", novinarstvu rješenja. Tako je nastala rubrika "TNT rješenje", u kojoj bi se po mjesec dana u Točki na tjedan bavili jednim problemom no bez uobičajenog svrdlanja po tome tko je kriv, bez svađe i televizičnih sukoba.

Cilj je bio svaki mjesec kroz četiri emisije okupiti pametne ljude iz različitih struka koji o jednom društvenom problemu promišljaju, uz naputak - dođite nam s rješenjem. U zadnjoj emisiji izvukli bi desetak preporuka za postupanje i nakon svake te emisije dobivale niz poziva s istom porukom: "Ovo je nacrt zakonskog rješenja! I još sijaset njih s prijedlogom tema kojima se trebamo baviti u sljedećem "TNT rješenju". Bio je to u današnjem novinarskom ekosustavu obilježenom brzinom i površnošću, biser pravog, old school novinarstva, usmjerenog na opće dobro.

Ovih dana kada mi je Mila svake sekunde u pameti, pokušavala sam kroz tu šumu emocija i sjećanja na zajedničke trenutke, pronaći onu bit svega toga što je Mila bila meni, i što je bila našoj vrlo maloj preostaloj novinarskoj zajednici.

Iskristalizirala se ta jedna riječ: Rješenje.

Život novinarke, u ovim ludim vremenima kad u jednom danu čovjek odradi ono što je nekad pet ljudi u pet dana, ispunjen je stresom, preopterećenošću, neprestanom krivnjom zbog nemogućnosti da balansiraš poslovni i privatni život, stalnoj izloženosti javnosti i kaljuži društvenih mreža, napadima i podmetanjima moćnika, ogorčenim optužbama svih onih kojima ne možeš pomoći jer misle da baš novinar ima čarobni štapić za rješavanje njihovih problema.

Život novinarke ispunjen je svim teškim pričama o kojima izvještavaš. Mila i ja nismo imale samo svoje obitelji i svoje priče, nego su s nama u krevet lijegale i sve one obitelji djece s teškoćama koje diskriminiraju na svakom koraku, oboljeli od teških bolesti koji nemaju pravedan tretman, zviždači koje politika uništava, gladna i izranjavana djeca čiji su ti se kadrovi cijeli dan vrtjeli pred licem. Ne možeš njima prije spavanja reći: laku noć.

U tom i takvom životu, mom i njenom, jedna smo drugoj bile rješenje za olakšavanje problema. Mila je prednjačila u tom konstruktivnom pristupu. Kad odustane sugovornik u zadnji tren, Mila ima prijedlog. Kad treba organizirati snimanje na vrhunskoj razini u inozemstvu bez ijednog eura u budžetu, Mila nađe način. Kad umre kraljica, reizaberu Trumpa, negdje krene rat - Mila ima nekog s kim je studirala dok je bila na Fulbrightu u Americi. Kad se pokvari auto - Mila ima majstora. Kad mi ode glas - Mila donese čudotvorne pastile. Kad trebaš “zvati čovika” - zoveš Milu. Kakav god da je problem, Mila duboko udahne, pusti koju minutu, sat, ako se može i dan - da se vruće glave ohlade i početna nervoza stiša - a onda dođe s rješenjem i stavi stvari na svoje mjesto.

Usmjerenost na rješenje, na povezivanje, na komunikaciju - bio je njen modus operandi. Organizator, motivator, žena s karakterom, s kičmom, analitičkim umom, širokim i dubinskim shvaćanjem procesa. No, prije svega toga, što se moglo vidjeti i s ekrana - žena s ogromnim srcem za svakoga tko trpi nepravdu.

Novinarstvo i ženska solidarnost, bile su joj baš važne u životu, no prije svih tih velikih ciljeva i misija - visoko, visoko na prvom mjestu bila je njezina obitelj. Sin, kći i suprug bili su joj u svakoj misli, u svakoj prilici, u svakom razgovoru. Doista ne znam ni jednu obitelj koja je bila toliko povezana, tako disala kao jedan organizam samo prividno podijeljen u četiri bića.

Mila mi je bila sestra koju nisam imala, a u posljednjih tjedan dana shvatila sam da ja njoj nisam jedina. Mila ima čitavu mrežu sestara kojima je bila što i meni. Predana, posvećena, empatična, obrazovana, širokih pogleda i još šire duše, mudra prijateljica, savjetnica i saveznica okupljala nas je sve oko sebe sa svih strana spektra. Još bar dvadeset sestara dobila je vodeći projekt “Zagorka povezuje”. Svim srcem i s velikom radošću bila je posvećena misiji da spoji desetak iskusnih s desetak mladih novinarki, da nas poveže kako bismo si mi žene u ovoj sve težoj profesiji bile podrška u profesionalnom ali i onom ljudskom, svakodnevnom, životnom smislu. Za mene osobno, tako pametna, odgovorna, aktivna, britka, usmjerena na povezivanje i suradnju - bila je prava slika i prilika Zagorke naših dana.

Savjetnica, s obje noge na zemlji i s pogledom uvijek prema gore, više, bolje, humanije - čak i kada stvar izgleda sasvim beznadno i neizbježno. Baš ovako kao što izgleda ovih dana. Svatko se od nas nosi drugačije sa životom. Koliko će nedostajati i koliko boli što je nema, riječima se ne može opisati, neću ni pokušati. Ali, ja ipak znam recept kako proći kroz ovaj užas. Gledat ću stvari Milinim očima i živjeti na Milin način.

Gledajući otvoreno i prkosno u oči svim životnim nedaćama, koristeći svaku priliku za veselje, smijeh i ljubav, tješeći sebe i druge zagrljajima kad je teško, tražeći racionalno i ljudsko rješenje za svaki problem, u suradnji i otvorenosti.

Lana je usred ovog kaosa rekla: ”Dođe mi da ju nazovem i da pitam - a što ćemo sada, Mila?

Ja ću te pitati, prijateljice moja, i dalje. Da proguramo dalje svaki novi dan, u svakoj situaciji, u svakom problemu - bit će dovoljno malo zastati i pitati: “Kako bi ovo napravila Mila?”.

Dalje moramo, a kako ćemo - znamo: na Milin način.

Mila ima pravo sestrinstvo, pravi klan sestara koje je zadužila svojom ljudskošću, sposobnošću da nenametljivo a sveprisutno bude baš tamo gdje treba, kad treba, kome treba.

Mi, Miline sestre, ostajemo klan. Usmjeren na to da se čuvamo i borimo, da guramo dalje i pomažemo sve što je Mili bilo važno u životu - od njene obitelji koja je uvijek na prvom mjestu do njene misije stvaranja boljeg, pravednijeg, sigurnijeg svijeta za žene, za slabije, za nepravedno izgurane na marginu.

Tvoje te sestre, Mila, vode dalje sa sobom.